понедељак, 24. јул 2017.

Aleksandar D. Kostić R.I.P.


            Sticajem nesrećnih okolnosti zadesilo se tako da na blogu imamo dva nekrologa zaredom. Eto, samo nekoliko dana nakon smrti Džordža Romera napustio nas je i Aleksandar D. Kostić (1962), filmski kritičar (objavljivao u Našoj Borbi, Danasu, NIN-u, Vremenu...) kojeg sam veoma poštovao i u njegovim tekstovima, a naročito onima u Ritmu, uvek uživao. Među njegovim istaknutim člancima u tom kultnom magazinu bio je i kratak ali dobar esej o Romeru koji sada vadim iz svoje arhive i kao omaž obojici (i autoru i predmetu teksta) delim sa vama ovde. 
            Aleksandar D. Kostić je bio, pored ostalog, veliki borac za ozbiljno razumevanje žanrovskog filma... Iz tog ugla, a u skladu s tematikom ovog bloga, ponajviše želim da ga se ovde prisetim. Evo, recimo, i njegovog mini-eseja o Karpenteru, takođe iz Ritma, koji sam ja malo redizajnirao (kako bih veliki format magazina prilagodio malom formatu tvrdokoričene sveske u koju sam, u ranoj mladosti, lepio takve članke).






















            Bavio se on i žanrom u domaćem filmu: autor je jedne od prvih, ako ne i prve veoma povoljne (i stručne) kritike Kadijinog filma Sveto mesto, a vrlo lucidno i pronicljivo je pisao i o filmu Već viđeno. U mojoj knjizi U brdima, horori (2007) imate citate iz obe njegove pomenute kritike...
            Kostića samo samo jednom uživo sreo, u Nišu u prvoj polovini 1990-ih, na promociji kultnog zbornika Svetlo u tami, ali čitao sam ga i poštovao izdaleka. Razmenili smo tri mejla u maju i junu 2005. (hvala Yahoo-u koji sve čuva i sve pamti!) povodom moje planirane saradnje, odnosno pisanja za filmski časopis NEON koji je on tada uređivao. Nažalost, kratkoživeći NEON je zgasnuo pre nego što je ta namera bila realizovana...
Njegova knjiga eseja Polje snova iz 1997. jedna je od najboljih publikacija o savremenom filmu objavljenih na našem jeziku u poslednjih 20 godina. Ona, pored ostalog, sadrži i eseje o hororu i o Dejvidu Kronenbergu. I mada je, po meni, on malo preuranio sa svojom dijagnozom Kronija (čiji pad on vidi već od SUDARA!), taj esej danas deluje veoma proročki, jer je stranputica tu najavljena u međuvremenu jezivo tačno i do kraha realizovana u poznijem delu Kronijevog opusa.
            Evo, dakle, iz svoje arhive vadim i s vama delim i Kostićev prikaz pomenutog filma kao još jedan od pokazatelja toga kakvog smo kritičara daleko prerano izgubili. Neka počiva u miru...

A evo i teksta o Brajanu de Palmi kojim su A.D. Kostić i Dragan Jeličić debitovali u štampi. Dostavio Jeličić, kojem zahvaljujem. I prilažem njegov komentar: "Kostin i moj zajednički papirnati kritičarski debi u Studentu 19. oktobra 1983., posle godinu dana radijske kritike na Indexu 202. Mislili smo tada da je cool De Palmu posmatrati kroz vizir Marksovih teza o Fojerbahu. Deca komunizma!"
Klikni na sliku ili daunlouduj da vidiš čitkije.