уторак, 21. фебруар 2017.

THE LURE (Córki dancingu, 2016)


 ** 
 2 

Овца ми се јагњи, зато ћу бити кратак.
THE LURE (na predstojećem FEST-u igra kao ZAVOĐENJE) je nekoherentni, isprazni i u krajnjem saldu razočaravajući bućkuriš mjuzikla, romantične bajke, fantazije, horora, komedije, splatera, SF-a, softkor eksploatacije --- i još koječega.
Istina, posmatrano na parčiće, to i ne deluje tako loše.
Pre svega, muškošovinistički rečeno, ima tu dobrih parčića, ali ne baš i pičića – pošto sirene o kojima se ovde govori nemaju genitalije nego su „tamo dole” glatke ko Barbike.
Dapače, nemaju čak ni prkno na svojim guzama, pa bi se, stoga, reklo da oličavaju ideal Radovana III – jer to, doslovno, niti sere nit' piša.
Šta je, zgroženi ste? Zvučim vam šovinistički? Hej, ja sam samo glasnik, ne pucajte u mene, nego u rediteljku – da, u ŽENU – koja je potpisala ovaj nedomišljeni film u kojem se ženska golotinja besramno i besmisleno eksploatiše, a da to nema nikakvu primesu kritike, ironije, satire, ili stejtmenta bilo kakve vrste.
Ovde se podrazumeva da će dve sirene – premlade i prelepe, barely legal – iz čista mira da se ogoljavaju pred publikom u nekakvom bedastom seksi kabareu, a takođe se podrazumeva i da će da se bacaju na tuširanje na svakih 10 minuta...
...kad se ovaj inače nepodnošljivo mlak i mlitav i mlohavo bljutav filmić primakne fletlajnu oko kojeg dva sata stalno obigrava i od kojeg se nikad dovoljno ne odmakne a da zaista stekne nešto nalik životu ili, daleko bilo, živahnosti.
Tu je čak i jedna savršeno nepotrebna scena intervjua za neku TV u kojoj su njih dve skroz gole (po ko zna koji put u filmu)! Zašto? Because fuck you, that’s why! Kad su već ovako mlade i lepe, zar to nije dovoljan razlog po sebi?

Jeste, ako ste muška šovinistička svinja. 
Nije, ako ste žena-reditelj koja pravi film o „sirenama” u raljama falocentričnog muško-voajerskog „šou-biznisa”, a da pritom ne samo što nema ništa kritički da kaže o tom biznisu, nego i otvoreno šuruje sa njim, jer njen „film“ je samo sinematički ekvivalent ispraznog lascivnog kurodražećeg zabavljačkog eskapizma kao što je i taj „šou“ u kojem ove nastupaju.
Zašto sam reč „film“ stavio pod navodnike? Zato što je ovo dramaturški toliko nekoherentno i epizodično i nekonsekventno (u smislu vrlo slabe veze između scena: ovde ne postoji ni ritam, ni gradacija, ni dramaturgija bilo kakve vrste) tako da sve to više podseća na nekakav bolje budžetirani istočnoevropski novogodišnji TV program u kojem su u centru pažnje muzičke numere, a oko njih se, kao, zbiva nešto – ali to nešto je toliko bledo i nebitno da se o zapletu – o saspensu – o misteriji – ili o involvmentu na bilo kom nivou ovde uopšte ne može govoriti.
Ovde doslovno scena sa scenom veze nema; ali čak i to bi bilo oprostivo da se radi o samodovoljnim set-pisovima ili bar skečevima; ali ne, čak ni to! Ovo je samo a bunch of stuff that happened with no rhyme or reason, po principu anything goes – and it goes, and does it go on and on! Recimo, u nekom trenu se tu pojavi i nekakav triton (nešto kao sirenko, merman – ne mormon, nego muška sirena!) ali ni on ništa vredno ne kaže i ne uradi, nego je tu kao samo još jedan ukrasni fikus u ovom nabudženom šarenom studiju.
            Pritom je „muzika“ već po sebi dovoljna kazna za uši, jer u pitanju je najodvratniji generički mjuzak kakav bi bio ubistven i kao pozadina u liftu ili na odeljenju trikotaže vaše obližnje robne kuće, a kamoli u „filmu“ koji bi da ima „zabavljački“ karakter. Ovaj mjuzak je apsolutno neslušljiv čak i dok je praćen šarenim videospotovski montiranim „tačkama“ u filmu; izolovan od toga, na CD-u, recimo – mogao bi da se koristi u Gvantanamu za psihički maltretman zatvorenika i iznuđivanje informacija. Dve-tri pesme sa ovog saundtreka dovoljne su da priznate sve svoje stvarne i umišljene grehove! Samo neka mučenje prestane, neka sirene umuknu!
Ukratko, ako je muzika u mjuziklu loša, šta nam ostaje?
            Ostaju nam dve lepe curice koje su gole na svakih desetak minuta, i lejm pričica o tome kako jedna od njih želi da bude prava devojka (sa vaginom i čmarom tamo gde je bog zapovedio) jer se zaljubila u nekakvog plavušana koji u filmu postoji samo kao plot divajs a ne kao karakter – eto, ona mora da se zaljubi u nekog jer scenario to zahteva, pa eto manekena za te potrebe koji, osim što je basista u ovoj trupi zabavljača, nema drugih karakternih odlika.
            Film bez prave potrebe ubacuje više splatera nego što ova konkretna priča zahteva. Da, tačno ste primetili: prvo sam se bunio što su lepe mlade devojke stalno gole u ovom filmu, a evo sad ću malo da se žalim i što ima previše krvi! Jer sam tako u mogućnosti!
            Naravno, i sisići i krvići daju nešto živosti i bombone za oko u ovom inače ispraznom nedelu, i moje oči nemaju problem s tim; nažalost, ne mogu da isključujem i mozak dok gledam film, a on mi ovom prilikom kaže da su splater scene, sa vađenjem muških srdaca (kojima se sirene inače hrane) a naročito kasnije, sa sečenjem devojaka na pola, odsecanjem sireninog repa... 
...sa krpljenjem sirenine gornjice na donjicu (uključujući stidnicu) neke normalne devojke – nepotrebno eksplicitne i grozne i krvave za ovaj TV novogodišnji program za celu familiju, od babe do unuka, kojima je inače ova boza po svemu ostalom sasvim namenjena i prikladna.
            Lepo je videti u koloru (i Evinom kostimu) onu crnokosu curicu iz precenjenog i bezveze prehvaljenog crnobelog I, OLGA HEPNAROVA, 
a posebno je otkrovenje ova džindžer cura koja takođe ima značajnu harizmu i fotogeničnost. 
Lepo je videti ovako lepo (sic) uslikan film. Lepo je videti čak i taj niđe veze splater. Šteta samo što nisu smešteni u film koji stvarno vredi gledanja zbog nečega izvan lascivno-masturbatornih motivacija, u storiju vrednu pričanja, u nešto što bi vas iole dotaklo na intelektualnom ili barem emotivnom planu.
            Taj kraj bi trebalo da je tragičan.. dirljiv... uzbudljiv... napet... gorkosladak... Ali, avaj, on nije ništa od toga. Umesto Dva sata kvalitetnog programa dobili smo samo jednu predugačku, proizvoljnu, mlaku feštu nevešto skrpljenih elemenata bez ikakve varnice, života, duha u sebi – ukratko, samo šareniju, bolje našminkanu i lepše kastovanu verziju RTS-ovog novogodišnjeg programa, sa mnogo više pune frontalne golotinje.
            Ali, hej, jesam li pomenuo sisiće i gole curiće? Pa šta onda čekate?! Zagrizite MAMAC, nabijte se na UDICU, prepustite se ZAVOĐENJU ovih sirena...
Ne mogu a da ne podsetim na prijatno iznenađenje nedavne horor SIRENE koja, u poređenju s ovim poljskim, deluje kao ozbiljan film!

            Za moj groš, dapače, čak i Tukijeve sirene u MAMULI pružile su više zabave i bolji film! Jeste, bodysnatchovan sam i brainwashovan: ne valja mi film sa previše golotinje i krvi, a valja mi Tukijev film, prop'o sam, gotovo je sve, ćao!