среда, 4. април 2012.

SLEEP TIGHT (Mientras duermes, 2011)

***      
3

            Ovo je sasvim solidan psiho-triler na samoj granici horora; po nekima, on tu granicu i prelazi (možda zbog jedne prilično žestoke i gadne scene rezanja vrata?), ali kako god ga klasifikovali, SLEEP TIGHT je vrlo dobar i gledanja vredan.
            Potonje se maltene podrazumeva: jer, Haume Balaguero je svakako jedan od najboljih reditelja današnjice pretežno posvećenih hororu i svaki njegov rad je bez sumnje vredan da se overi, nebitno o čemu je. On, istina, još uvek nije potpisao ništa što bih ja nazvao remek-delom, pa čak ni izvrsnim filmom; numerički gledano, još ništa nije režirao čemu bih dao više od jake trojke, ali žurim da dodam dve stvari: 1) ovo je gotovo uvek bilo zbog problema u scenarijima, dok je njegova režija uvek bila značajno iznad proseka, i 2) mora se poštovati doslednost jer, iako trojku do sada kod mene nije bitnije prebacio, isto tako nikada nije ni podbacio, odnosno nije zaradio ništa manje od 3-. Iako je dobio mnogo (preteranih) pohvala za svoj debi THE NAMELESS, i zaradio prilično para i slave serijalom REC, on je za mene još uvek Reditelj Koji Obećava, i od koga Prave Stvari tek treba očekivati.
            SLEEP TIGHT je solidan, mada ne naročito bitan dodatak njegovoj karijeri, u kome se ogledaju njegovi kvaliteti – odmah se vidi da je to režirao neko iz visoke lige – ali on ne donosi bog zna šta novo u žanr psiho-triler/horora i praktično deluje kao razrađena stilska vežba kojom bi da nam pokaže da ume da se ogleda i u nečemu što nije occult / gothic / demonic / zombie horor. Ovo je, dakle, njegov najsuzdržaniji, najmanje hororičan film, odnosno najbliži mejnstrimu, i da nije te scene vrlo crvenog krvoliptanja, mogli biste ga opušteno gledati sa svojom babom koja se s nostalgijom seća dana kada je vladao Kralj Trilera, Alfred Hičkok.
            Ofucani i neumereno korišćeni epitet "hičkokovski", međutim, mogao bi se primeniti na SLEEP TIGHT bez mnogo blasfemije, a sa poprilično smisla. Glavni junak, Cezar, zapravo je antijunak – zamislite da Norman Bejts nije vlasnik motela nego samo nastojnik u jednoj stambenoj zgradi, gde ima ključeve svih stanova, i da je našao načina da svoje perverzije zadovolji bez ubijanja zgodnih žena. 
To mu polazi za rukom jer je, umesto da se zamlaćuje taksidermijom, odabrao korisniji hobi, i izveštio se u korišćenju droga. On se uvlači u stan svoje izabranice, krije ispod kreveta, a kad ova zaspi, on je dodatno ošamuti, i spava sa njom u svim smislovima reči, ali tako da ona ujutro ništa ne sluti… 
            Baš kao i Hičkok, tako se i Balaguero poigrava time da gledaoca, uprkos jasnoj (a)moralnoj situaciji, navodi da strepi za manijaka ™ u nizu saspens-scena zasnovanih na pretnji da ovoga razotkriju ili čak uhvate na delu, dok se šunjka po tuđem stanu, i tako nas podseća –između ostalog- na voajera i manijaka koji čuči u svima nama (muškima), kao i na voajerizam inherentan filmu uopšte, a hororu/trileru naročito. Možda se ne bi baš svako od nas zavlačio u tuđi stan i ležao pod tuđim krevetom, ali ko od nas ne voli da bulji dok se zgodna cura presvlači, nesvesna da je neko posmatra – možda baš iz samog ormara? Ima tu nekoliko takvih, samosvesno orkestriranih scena u kojima se gledalac stavlja u poziciju voajera "prisutnog" u sobi u kojoj jedna lepa mlada žena misli da je sasvim sama, i ponaša se shodno tome, nesvesna našeg prljavog GEJZA… 
            Za moj ukus SLEEP TIGHT je pomalo staromodan u svojoj srži, i često je preblizu scenariju za pozorišnu predstavu ili TV film. Srećom, postoji i nešto odmaka od toga – vizuelno, kroz dobro-budžetiranu scenografiju i kao i uvek kod Balaguera prefinjenu fotografiju i dinamičnu, nadahnutu režiju, a konceptualno, kroz prilično nasty attitude koji ga prožima. Potonje se odnosi naročito na tretman zločeste pre-teen nimfete koja zna za Cezarovu tajnu, i ucenjuje ga, prvo tražeći novac, a kasnije – DVD sa porno filmom! U izvesnom smislu, ovo žgepče (koje već obećava da izraste u opasnu kurolomku) veći je zlikovac od Cezara; on je psihički bolestan, dok ova curica oličava suštinski dekadentnu i amoralnu "normalnost" današnje dečurlije i budućnosti koju će oni da nose, kad stasaju. 
            Nasty je, takođe, već pominjano klanje, izvedeno naturalistički – ne stilizovano kao kod Bartonovog Svinija Toda, niti kao kod Trboseka braće Hjuz, pa ni u italo-inscenaciji Đaneta de Rosija u CHRISTOPHER ROTHU, nego zamalo pa hanekeovski mesnato i krvavo i gadno, sa gušanjem, i borbom, i krkljanjem, vrlo prljavo i mučno, kako klanje uživo i jeste (ma šta vam Džejson i Savini po/kazali o tome)!
            Nasty je i tretman ovog antijunaka, i njegovo ponašanje koje se ne iscrpljuje samo u seksualnim igrarijama sa drogiranom ženom; o, ne, on tokom filma razvija svoju psiho-igru mnogo dalje, i ima nečeg morbidno-zabavnog u njegovoj poziciji puppet-mastera koji povlači svoje konce smeštajući koješta ovome ili onome, uklanjajući ovoga i onoga, a sve izvedeno tako kvarno i čisto da je krivac uvek neko drugi. Pritom sve to ostaje u granicama prihvatljive suspenzije neverice i bez nekih holivudskih mega-masterplanova i preterivanja.
            Vrlo nasty je, naročito, završetak – bez brige, neću spojlovati, sem što ću reći da ovakav teško da bismo videli u nekom američkom filmu! Deluje kao nešto što bi Aca Radivojević napisao u nekom svom neeksplicitno-podmuklom momentu. Jedino mi srce plače što scenario nije smeo do kraja da ode i u tretmanu zle Lolite, nego u tome umesto 100% ode samo oko 66,6%…
            Sve u svemu, ovo je blago natprosečan, uzbudljiv, intrigantan, sjajno glumljen i režiran film definitivno vredan pažnje. U suštini je to pre vešto i relativno zabavno proigravanje već viđenog negoli nešto bogzna kako novo i memorabilno. Pored toga, uz svu ispoljenu veštinu, nema ovde naročitih slojeva koji bi zahtevali višestruko gledanje i tumačenje: to što je imao da nam (po)kaže, Balaguero je servirao tako da je i jedno gledanje dovoljno, i zato – uz mlaki aplauz – i ovog puta (samo) trojka. 

8 коментара:

  1. Odlicno vidi se profi uhodanost u tvom tekstu hodlicno!ja sam ovde samo zbog tvojih rukopisa a i drugi cini mi se mogo bi neku pornjavu da metnes

    ОдговориИзбриши
  2. Odličan je Ghoul, ali ipak najbolji njegovi tekstovi premijerno se objavljuju van ovog bloga. Recimo, moji favoriti u prethodnih mesec dana su Antihrist-15. mart, The others-3. mart i Dr. Phibes-21. mart i svi su prvo štampani u nekim tamo časopisima i knjigama.

    ОдговориИзбриши
  3. Zapanjujuće otkriće! Ghoul bolje piše kad ga plate! Da li je budućnost ovog bloga u PAY PER VIEW opciji? Istraga je u toku...

    ОдговориИзбриши
  4. Prvo da se zahvalim dobrim ljudima iz Megakom filma i Ghoul preduzeća na besplatnim kartama i naravno Haumeu koji je uspeo da opravda očekivanja i na kalupu filma REC (mala, mutna zajednica u kojoj kao tumor raste neka odvratna tajna)napravi svež i efektan film. Svidela mi se ideja deflorisanja "toplog porodičnog doma" i nasilja koje se ne odigrava ko zna gde - već tu, odmah pored, na mestu gde se većina oseća najsigurnije. Igranje sa proto strahovima svakog čoveka (Babaroga ispod kreveta i prisutnost nekog drugog u mračnoj spavaćoj sobi)pomešana sa strepnjom od ljudi sa kojima delite uzani životni prostor na filmu deluje ubedljijvo i efektno, a bogami i kao sasvim moguća situacija u stvarnosti, jer bar ja bih u svojoj zgradi mogao nabrojati par ljudi za koje pretpostavljam da idu okolo i suluju ljude u snu ili bi bar to voleli da rade. Živi bili i Haume i Ghoul i neka nastave da isporučuju.

    ОдговориИзбриши
  5. da kazem i ja koju, kao dobitnik jedne od karata za film.

    kako sam film gledao pre toga na monitoru mozda sam i previse ocekivao od bioskopskog platna na kome je slika bila primetno mutnija i profesionalnost na nivou srbije sa kasnjenjem projekcije od oko 50 min. sa kratkim obrazlozenjem "znate kakav je internet u srbiji (!?!?!?)".

    inace, sto se samog filma tice, vec sam gledao film pre toga i zadrzavam isto misljenje. a to je da je ovo vrlo solidan film, odlicno reziran i odglumljen. jeste da film ne izmislja toplu vodu sto se teme i iyvedbe tice ali je daleko od uobicajenih proseka koji se danas stancaju. film ima dusu i vredi ga pogledati a od reditelja definitivno treba ocekivati jos bolje filmove. inace najvise me je odusevila rezija koja je precizna i tacna od pocetka do kraja filma. a kraj je ODLICAN! a Luis Tosar ko stvoren za filmove ovog tipa.

    ОдговориИзбриши
  6. internet? kakve veze ima internet sa projekcijom u bioskopu? zar su film emitovali preko interneta?

    ОдговориИзбриши
  7. pojma nemam kako su emitovali. ne bi me cudilo da su cekali na milana tarota da stigne i padne u trans, to su rekli izvinjavajuci se zbog kasnjenja same projekcije. mozda cisto onako, da se nesto kaze ovcama

    ОдговориИзбриши
  8. Одличан је ово филм, мада бих га ја првенствено назвао (врло) црном комедијом. Мала замјерка би била што се Балагеро можда мало превише труди да остане у границама доброг укуса. Овде је требало да буде више голотиње (због бољег дочаравања воајеризма, јел), знамо како би било логично да се заврши прича са малом уцјењивачком гадуром и, на крају крајева, однос "хероја" и оне згодне цуре је помало нејасан. Ја уопште нисам стекао утисак да он са њом, да простите, ради нешто док је она омамљена, тј. контао сам да само лежи у кревету и на неки начин имитира породични живот.

    ОдговориИзбриши