четвртак, 6. октобар 2011.

Ghoul obrađuje Beč (2): ISTORIJA UMETNOSTI STRAVE


23.09. petak
KUNSTHISTORISCHES MUSEUM

Od svih devet dana u Beču, ovo je jedini koji mi je bio potpuno slobodan, u smislu da nisam imao nikakve obaveze, susrete, sastanke, ručkove, niti gledanja filmova uveče na festivalu. Zbog toga sam baš taj dan odabrao kao idealan da se u njemu, polagano i opušteno, bez žurbe, kako i priliči, posvetim obilasku najvećeg i najbogatije opremljenog od više desetina bečkih muzeja – Kunsthistorisches museum

Pošto je fotografisanje u njemu – naravno! – zabranjeno, a tom prilikom ionako uz sebe nisam imao ni aparat ni fotografkinju, sve fotke kojima ilustrujem ovaj tekst potiču sa interneta.
Glavni deo postavke čine sledeće tri celine:


1) Grčki i rimski predmeti 

The objects in the Collection of Greek and Roman Antiquities span a period of more than three millennia and range from Bronze Age ceramics of Cyprus dating from the 3rd millennium BC to early Medieval finds. Some 2500 objects are on permanent display.
Kod ovih sam se zadržao relativno kratko (u odnosu na ostale). Zadivljen sam spektakularnim osvetljenjem ove postavke, ali među predmetima nađoh samo jedan od koga mi je zastao dah: figura žene u neobičnom kostimu i sa nekom vrstom tijare; nju sam čak i skicirao u svom notesu, i možda je upotrebim u svom upcoming romanu MAGNA MATER.

2) Staroegipatske i bliskoistočne umetnine 

The Egyptian and Near Eastern Collection of the Kunsthistorisches Museum is among the world’s most important collections of Egyptian antiquities. 
The more than 12,000 objects date from a period of almost four thousand years, from the Egyptian Predynastic and Early Dynastic periods (ca. 3500 BC) to the early Christian era. 
Geographically their origins range from Egypt, Nubia, the eastern Mediterranean and Mesopotamia to the Arabian Peninsula.

Ovde sam, naravno, vilenio mnogo duže i divio se kiklopskim stubovima, kipovima, autentičnim sarkofazima i njihovim rezbarijama, mumijama u zavojima... 

Impresivna je (i razumljiva) staroegipatska opsesija crvenom bojom, a naročito u spoju sa crnom (moja omiljena kombinacija).

3) Klasične slike (16-19. vek)

The Picture Gallery of the Kunsthistorisches Museum developed from the art collections of the House of Habsburg. Today it is one of the largest and most important of its kind in the world.
The foundations of the collection were laid and its main emphases set in the 17th century: 16th-century Venetian painting (Titian, Veronese, Tintoretto), 17th-century Flemish painting (Peter Paul Rubens, Sir Anthony Van Dyck), Early Netherlandish painting (Jan van Eyck, Rogier van der Weyden) and German Renaissance painting (Albrecht Dürer, Lucas Cranach).
Among the other highlights in the Picture Gallery are its holdings of pictures by Pieter Bruegel the Elder, which are unique worldwide, as well as masterpieces by Vermeer, Rembrandt, Raphael, Caravaggio, Velázquez and Italian Baroque painters.
            Ovde sam, kao što je i normalno, proveo najviše vremena: Grci i Egipćani zauzimaju po pola prvog sprata ove ogromne zgradurine, dok su slike na čitavom drugom spratu...
            Najpribližnije što sam bio da doživim Stendalov sindrom bilo je – začudo, čak i meni, jer ranije, gledajući njenu reprodukciju u knjigama, ili u brojnim filmovima (od Tarkovskog do fon Trira) nisam bio neki preterani ljubitelj te slike – kada sam stao pred Brojgelove LOVCE U SNEGU.  

Tek kada se to vidi naživo, u punoj veličini, a ne u knjizi ili na ekranu, može da se pojmi da je zaista masterpis prvog reda, i sada definitivno jedna od mojih 10 omiljenih slika svih vremena. Ako je iko ikada na platnu uhvatio i zarobio i oživeo čitav jedan (fascinantni!) SVET, u 3-D, onda je to Brojgel. I to svet sumoran i leden, ali ipak čudesno prelep... Stajati pred tim remek-delom, i uroniti u njega, doslovno ući u njegov svet kao u Arđentovom skrnavo-čudesnom filmu, zaista je unikatna privilegija i jedno od najmoćnijih iskustava mog lutanja po muzejima sveta, svakako još jače od zabezeknutosti pred jednom Van Gogovom vazom sa cvećem (nisu "Suncokreti"!) u Muzeju moderne umetnosti u Vašingtonu... Uđite u ogromnu verziju ove slike ovde!
            Na istom mestu prošetao sam i kroz Brojgelovu jednako famoznu VAVILONSKU KULU, ali ma koliko ona bila izuzetan rad, nije me dotakla ni blizu kao SNEG.


            Na sajtu Kunsthistorisches muzeja postoji galerija izabranih slika, ali njihov izbor je konvencionalan i sastoji se od dosadnih mejnstrimaških radova. Neki od njih vrede hvale, ali... za čitaoce ovog bloga priredio sam galeriju slika koje imaju GHOUL'S SEAL OF APPROVAL a viđene su u ovom muzeju, od čega 4/5 njih nećete videti u izboru na sajtu Muzeja.
            Neke od njih imaju elemente predvidive ghoulish primamljivosti – fantastični, mračni, morbidni motivi kao što su Proterivanje Lucifera i njegove kompanije, Meduza, zlokobne ribe i okeanski lavkraftoidni puzdravci itsl. Ima tu, međutim, i nekolicina koja mi se dopala zbog snage i lepote izraza prikazanih likova (Hrist, anđeo, David...). Naravno, ovo su male, internetske verzije i njihovo posmatranje neuporedivo je sa onim IN VIVO, ali može da posluži za svrhu informacije i ukazivanja na neka dela za koja možda do sada niste znali. Ja sam ovde svakako otkrio nekoliko svojih novih favorita!

            Giuseppe Arcimboldo: WATER

Arčimboldo je čuven po svojim kolažima voća, povrća, rastinja i koječega u oblike ljudskih faca. Meni je, fala Ktuluu, najslađa bila slika VODA koja prikazuje ljudsku glavu načinjenu od lavkraftovskih monstruoznosti. Nju u krupnijem i detaljnijem izdanju možete razgledati OVDE: Giuseppe Arcimboldo. Water, 1566.

            Giovanni Battista Caracciolo, gen. Battistello: CHRIST ON THE MOUNT OF OLIVES

            Neopisivi i u ovom sitnom formatu jedva naslućeni izrazi oba lica, i savršeno ukomponovane figure.

Luca Giordano: ST. MICHAEL VANQUISHING THE DEVILS 

U načelu, ova slika prikazuje pobedu Neprijatelja nad Našima, ali fuck, uprkos tome, prelepa je! Perfektna kompozicija, sa nizom moćnih detalja palih anđela-đavola.

Naročito je simpatičan detalj da ovde nema nasilja: ovo nije vulgarno pesničenje niti kik-boks između anđela sasve bacanjem levo i desno dok malter otpada a prozori prskaju u naletima srče, kao u vulgarnim američkim imbecilnostima a la PROPHECY i srodnim pop-culture bulšitovima o borbama Anđela i Demona. Ne, ništa takvo. 

Mihajlo ovde praktično nije ni dotakao Lucifera. Dovoljno je da arhanđeo, graciozno, lagan kao pero, vrhom svog stopala uradi jedno malo PRC – pa da ovaj dole, zajedno sa celom satanskom bratijom, padne u ponore pakla...
Predivna, ogromna slika, zauzima pola zida, imate je na netu u većem izdanju.

Albrecht Dürer: THE TORMENT OF THE TEN THOUSAND CHRISTIANS

Kako odoleti slici sa ovakvim naslovom? MUČENJE DESET HILJADA HRIŠĆANA! Jupi!!! Bring it on!

Christoph Paudiss: PENITENT ST. JEROME

            Nažalost, ne mogu na netu da nađem krupniju verziju ove simpatične, mračno-asketske slike.

            Frans Snyders: FISH-MARKET

            Izgleda da je jedno vreme postojao čitav pod-žanr slika sa riblje pijace: u muzeju videh čak tri ogromne, koje bi sirotog Lavkrafta sigurno bacile u nesvest ili prouzročile mu nove, još bogatije košmare.

            Zaista, Mama Priroda u svojoj bezgraničnoj i nepojmljivoj mudrosti ume da proizvede najveće monstruoznosti, i one nisu bitno umanjene čak ni zdravorazumsko-normalnim dnevnosvetlim i čak prozaičnim pijačnim pristupom na ovim slikama.

            Jan Johannes Vermeer: ALLEGORY OF PAINTING
             Zasluženo hvaljena kao jedna od velikih slika u istoriji, kako zbog savršenstva izvedbe 3-D prostora, tako i zbog svojih pionirskih meta-medijskih konotacija.

            Lucas Cranach: JUDITH WITH THE HEAD OF HOLOFERNES

            Zanimljiv Lučio-Fulčijevski mesarski detalj presečenog vrata.

            Bartolomeo Manfredi: CAIN KILLS ABEL

            Bratoubilački instinkt, od samih početaka – isprepletenost tih tela ističe istovremenu bliskost (bratstvo) i divljaštvo (nasilje).

            Rubens: MEDUSA

            Čak ni meni veoma dragi simbolisti i fin de siecle morbidnjaci, koji su došli par vekova kasnije, nisu postigli hororičnu eksplicitnost i grozomornost Meduze kao Rubens, taj zdravi i rumeni poeta celulita i jedrih, debelih snajki i njine jednako dembeljave dece! Kako je taj rumenko uspeo da naslika gadniju i užasniju Meduzu od svih tih jektičavih autentičnih perverznjaka s kraja 19 veka – ostaje misterija istorije umetnosti.

            Michelangelo Caravaggio: DAVID WITH THE HEAD OF GOLIATH

            Lepa, melanholična slika u kojoj umesto trijumfa – kako obično biva na srodnim slikama – ubica ovde ima setni izraz, kao da se vajka nad neumitnošću ubijanja upisanog u čovekov gen...

            Raphael: ST. MARGARET

            Sveta Margareta staje za vrat Ktuluovom sestriću.

            ...Toliko o ovom muzeju. A on čak nije bio ni jedini kojeg obiđoh tog dana. U idućem nastavku – nešto modernije. Klimt, Šile & co.