субота, 31. децембар 2011.

GOLE TINEJDŽERKE PORNO NOVA GODINA!

             Neću da dužim jer malo je vremena preostalo. Reći ću samo ovo: svi kojima je do slavlja, neka proslave dolazak Nove Godine 2012-te kao da im je poslednji, jer ako su Maje u pravu, onda verovatno i jeste!
            Prijateljima i onima koji se tako osećaju kao i svim pratiocima ovog bloga želim u novoj godini NAJVEĆI KURAC PORNO GOLE TINEJDŽERKE PAS JEBE ŽENU VIDEO – odnosno sve ono što ste tokom godine tražili od Gugla, a on vam, umesto toga, dao Gula!
            (Za one koji su pali s Marsa ili Venere, ovo što sledi je tradicionalni novogodišnji Ghougle humor – pogledajte arhivu za ranije verzije)
            Uživajte!

zombi opkolili grad film

jebulja sa radnog mesta

o ne suprugu mi sevi crnac

jebanje tudje zene (www.google.ba)

covek sa kopitima

privatni porno snimci srbski balerina

преображене људскости у пост-људском пејсажу

značenje riječi preispoljna

dr aleksandar nedeljkovic ginekolog


NAJNENORMALNIJI PIRSING

domaci porno film koji moze da se pogleda

beograd pod tunelima

mirjana karanovic scene sexa

zasto se srusio most u ohajo

horor film u kome devojci izlazi nesto iz pazuha

POKRETNE SLIKE IZ CRTANOG FILMA X MEN

ti si se okliznula i pala mi na kurac

misli iz blejd ranera

kako izgleda picka

pitate me zasto volim tita

pornicarke sa telefon u ruci

sexy oruzije

bolest spinalne atrofije aleksandar nedeljković

porno film koji morate pogledati

gole seljanke (www.google.hr)

porno filmovi kromanjonac

sexy srbini

zena sa kurcem

pas bez nogu

1001 nacin kako mozete umreti

nedovoljno mrtav

coult of gouhl

jugo guranje

jugoslav pantelić kako se zove njegova supruga ili devojka

jugoslav pantelić gay


velike stidne usmine

kako se jebe

stari nacin prizivanja magije

domaci filmovi sa vulgarnim scenama

trolovi zene kako se јебање

film o ubijanju crnaca

covek ostao bez kurca

boban knežević dramaturg

dimbo sa pecaljkom

the darko tuševljaković show


doktor gruco

lista 10 filmova uz kojih se place

how big is srdjan todorovic penis

how to become a real mermaid

sekte covek sa zmijom u bradi

retardirani deda

cult of ghoul useravanje od straha

tiziano e gay

"đorđe bajić"

porno filmovi koji su snimljeni u prokuplju



gumeni delovi za motorne testere

moje juce danas i sutra

ruka dildo

grbavi frankenstein

kadar da budem kadar

КАКВО Е БЛОКБЛЪСТЕР

gde kupiti stake

pornić pas kara zenu

recenice iz filmova

tango i kes pesma iz filma

ken russell+mefisto

film oko japanska verzija horor

nude nimfets

narod masim se za kurac

domace francuske bombone

najbolji rumunski vampirski horor filmovi

fufica


sisanje novica vidi vidi cigance

17 gay pesama

mothman 11 septembar

ghoul je odvratan

kosovo je srbija grafiti u ceskoj

gole devojke sa nudisticke plaze

da li citamo komentare ispod vesti

kako da zena vacaris

savrseni darovi za devojku

štrojenje svinja

jao neka nebeska sila

porno slike sve na svetu

bez brushaltera

drkate na sestru

vunene gace

filmovi kad ga pretvori vestica u svinju

sveto mesto-ruska verzija

pas otvara kapiju

you tube-pletene popke

od cega napraviti triangl

bledilo na lice crna magija

kad neko magistrira koje su cestitke

Slike djavola za skidanje,kako postati sluga njegov

crnci veliki ud

Porno slike.kad pas jebe zenu

da li se jugoslav pantelic ozenio

usrana beba

vampirski film kokoska

gothic izreke

gingerkunac

drkanje kod decaka

u ljubavi centimetri nisu bitni

knjige za zlikovca

love you priplodni pastuv francuske

slovachki besplatni porno filmovi

o cemu se radi u filmu valhalia

neznanje je majka avanture

sa mnom je opasno voleti

hoću istinu mama

penis poznatih

heartless site:cultofghoul.blogspot.com

okultne radnje zrno kukuruza

pdf rituali crnog sabata

pornici sa vesticama

najveci okultisti u srbiji

zivi čovek pored groblja

POLOVNE PLASTICNE KANTE

* * * 

Za kraj samo još par prigodnih poruka:
Ghoul vam želi da u Novoj Godini imate dovoljno mesa!
 


I ne zaboravite mudrost naročito prikladnu za masovne dočeke:

четвртак, 29. децембар 2011.

Filmski program za Novu godinu

            Kad sam bio klinac, nije bilo interneta. Nije bilo Divxa niti DVDa. Državna TV je imala samo dva programa, a lokalni još nisu postojali. Čemer. Zavisiš od toga šta je Rale Zelenović uspeo da kupi od "hitova" tokom te godine, ali ne IZ te godine. Ne. Uglavnom neki mjuzikli i romanse iz praistorije, uz poneku komendiju ili akciju, ali pre će biti vestern. U poznijem mi tinejdžerskom dobu već se mogao očekivati i poneki SF ili nešto srcu mi bliže (ali svakako ništa hororično). Sećam se da sam kao kreten ustajao rano ujutro u sredu pred Novu godinu kako bih što pre kupio TV Novosti i u njima saznao koji će filmovi biti prikazani za praznike. (TV Novosti zato što su izlazile prve od svih tih sa programom; TV Revija je izlazila četvrtkom, a dnevne novine su nedeljni TV program davale tek u petak.)
            Danas, zahvaljujući razvoju tehnologije, a pre svega čudu zvanom internet (aleluja!), nijedan filmoljub više nikad ne mora da zavisi od kojekakvih Zelenovića i njinih naslednika: po principu "Sam svoj Di-Džej/Film-Džej" sada samo od vašeg (ne)ukusa i (ne)obaveštenosti zavisi šta ćete od filmova gledati, jer beskrajno je blago tu, "na izvolte", jedan klik udaljeno. Ali, treba znati...
            ...Anyway, evo nekoliko prigodnih filmova koje sam sebi spremio za praznične blagdane. Pošto su to dani kada se obilato ždere i šljoka, a mozak je anemičan jer je većina krvi u stomaku gde se teška prasetina vari, odabrao sam filmove koji nisu naročito zahtevni, duboki, intelektualni, sumorni, egzistencijalni, metafizički, čemerni, hororični – nego, naprotiv, samo one koji su lepršavi, lagani, šareni, stalnomrdajući, nimalo-nesmarajući, vickasti, akcioni, život-afirmišući, eskapistički, te stoga prikladni vulgarnom optimizmu kojim, usred ovog beznađa, prigodno moramo da zračimo na početku apokaliptične godine – or else!!!
            Premijere koje čuvam za dane oko Nove Godine:

RA.ONE

Ovo deluje kao SAVRŠENI novogodišnji film: traje skoro 3 sata, savršeno je praznoglav i besmislen, ima mnogo akcije, vizuelnih efekata, glupih fazona, treša, a na svakih 20-ak minuta Indusi naprasno padaju u igranje i pevanje kroz raskošne muzičke tačke!
Ko do sada nije overio indijski megaspektakl ENDHIRAN, koji sam ovde već hvalio, sad je prava prilika!

BORROWER ARRIETTY

            Ako hoćete nešto šareno, lepršavo, slatko i ljupko, a da ne bude otužno i razblaženo i bljutavo, onda ovaj novi crtić Mijazakijevih učenika, u sličnom duhu, deluje kao mudar izbor.

            14 BLADES

            Jebeš Novu Godinu koja prođe bez dobre tabačine! Od gomile kineskih kung-fu ekstravaganci izbačenih u skorije vreme, ovaj mi deluje najgledljivije i mojoj duši najbliže.
            Takođe, ko do sada nije overio superspektakl DETECTIVE DEE AND THE PHANTOM FLAME, sad je trenutak!

            SHOWDOWN

            Iz istog žanra (kung-fu makljaže i mačevanja), ali u korejskoj produkciji, dolazi i THE SHOWDOWN, kome ću takođe pružiti šansu da me zabavi.

            WE ARE THE NIGHT [WIR SIND DIE NACHT]

            Ko ni NG praznike ne može bez privida horora, evo jednog praznoglavog šareniša švapske proizvodnje sa šik vampiricama koji bi mogao dobro da legne uz prasetinu.

            MORE BRAINS: A RETURN TO THE LIVING DEAD

            Veoma opširan i detaljan dokumentarac o jednom od najzabavnijih i najduhovitijih horora svih vremena: A RETURN OF THE LIVING DEAD – koji je, i sam po sebi, više nego prikladan i zgodan za gledanje u ovom kontekstu, i javlja mi se da ću i njega da repriziram ovih dana.

            A za slučaj da se premijere pokažu nezadovoljavajućim, tu su uvek sigurne i pouzdane – reprize!

GREMLINS 2

            Prošle godine sam reprizirao ionako češće gledani prvi deo, dok sam dvojku, sramotno, gledao samo dva puta, oba u prošlom milenijumu, pa je ovo zgodna prilika da ga se podsetim. Pamtim ga kao još luđeg i dinamičnijeg i crtanofilmskijeg od originala. A tu je i Kristofer Li, glumac nekima poznat po tome što se rukovao sa mnom letos, pa eto...

TOTAL RECALL

            Nova Godina bez Verhovena i/ili Švarcenegera kao i da nije došla, pa zato... eto alibija da se prisetim ovog ne tako skoro gledanog SF-akcijaša. A imam još jedan skriveni povod za ovu reprizu, koji ću vam otkriti uskoro.

ALIEN

            Prigodom dočeka 2012-te, u kojoj ne postoji ozbiljniji kandidat za titulu horor filma godine (a možda i šire od toga!) nego što je to prikvel, PROMETHEUS, mogao bih osvežiti sećanje na ovaj monster-klasik, koji sam poslednji put gledao još 2004. kada sam kupio specijal DVD kolekciju sa 9 diskova krcatih dodacima i čudima.

MELANCHOLIA

            Iz pijeteta prema fon Triru, pre nego što skockam svoju godišnju nehoror listu, proveriću još jednom svoju primarnu i prilično čvrstu impresiju, da se radi o velikom blefu, a ne o velikom filmu.

DRIVE

Iz pijeteta prema Refnu, pre nego što skockam svoju godišnju nehoror listu, proveriću još jednom svoju primarnu i prilično čvrstu impresiju, da se radi o ispraznom, površnom i uninvolving pokušaju omaža filmovima koje ipak nije uspeo da dosegne.

THE WOMAN

Za zabavu sebe i čitalaca bloga, podvrgnuću se još jednom ovoj gomili smrdljivog ženskošovinističkog đubreta koja se, inače, nalazi u vrhu mnogih godišnjih lista najboljih horora (!) – samo i jedino kako bih mogao da je detaljnije i slađe izgazim jednom za svagda.

***
Za kraj, shvativši da nema dovoljno komedija na gornjoj listi, evo jedne preporuke za film koji sam odgledao još pre više meseci, a ne stigoh da ga pohvalim na blogu. Verujte na reč da se radi o najboljoj komediji godine: danski KLOVN (3+) 
– vrlo crn, vrlo smešan, vrlo živ, i skoro nimalo uvredljiv za mozak!

Eto, toliko od mene ovim povodom. Uživajte!

среда, 28. децембар 2011.

DILAN DOG br. 50

            U 2011-oj bila su dva važna DD jubileja.
Prvi: 25 godina od izlaska prve epizode DILANA DOGA - oktobar 1986, "L'alba dei morti viventi" ("Dawn of the Living Dead"), a u Dnevnikovom prepevu: DOKTOR KSABARAS

Drugi: 50. broj DILANA DOGA u izdanju Veselog Četvrtka.
         Potonji jubilej naročito je vredan u našim lokalnim razmerama; naime, nekoliko drugih, slabijih izdavača, pokušavalo je, nakon ratne pauze 1990-ih, da ponovo krene s Dilanom, ali su odreda propali posle 3-6 brojeva. Zato sam, sećam se, i ja bio među brojnim skepticima koji su, pre malo više od 4 godine, pojavu Četvrtkove Dilan rezurekcije dočekali sa: "A ovaj će, kao, da potraje?"  

Na svu sreću, zdrava skepsa u tom konkretnom slučaju demantovana je prilično ubedljivo: za ovo vreme nam je pružio ne samo 50 potpuno novih DILAN epizoda, nego i desetine specijalnih izdanja i, meni lično najvažnije, DILAN KNJIGE – tvrdo-koričena čvrsto-šivena savršeno-štampana iznova-prevedena sjajnim-tekstovima-praćena tri-u-jednom izdanja svih DILAN epizoda, od prve pa naovamo. Potonja edicija takođe slavi mini-jubilej, sa do sada objavljenih 15 knjiga (što će reći, pokrivenih prvih 45 epizoda).

            Iskren da budem, sama epizoda kojoj se posrećilo da kod bude jubilarna, pedeseta, baš i nije neka. "Iz daleke galaksije" je tek prosečan primerak novijih DILAN epizoda, gde je horor potisnut, skrajnut, a u centru pažnje je "whodunnit". Zaplet:
Petnaest godina posle ubistva njegove bake i deke, koje se desilo kada je on bio samo mali dečak, pisac naučne-fantastike Luc Faraday, je tek polako počeo da se oporavlja od ovog uznemirujućeg događaja. I dan danas, on se savršeno jasno seća da napadači nisu - kao što je i na sudu posvedočio - članovi neke bande uličnih kriminalaca, već strašni monstrumi iz svemira. Kako bi saznao istinu o svojoj prošlosti, Luc angažuje Dilana Doga da ode sa njim u Holandiju, u njegov rodni grad, gde je sve i počelo... i gde će se sada, posle toliko godina, sve završiti. 

Što se mene tiče, kad god čujem pitanje "whodunnit", moj odgovor je: "hookers"! Ili, alternativnim spelingom, "who cares?" Mislim, zabole me za nekakav glomazni krimić na selu sa 300 osumnjičenih, i sa njihovim međusobnim sapunskooperskim trvenjima i razmiricama i strastima: da mi je do toga, čitao bih Agotu Hristos, a ne Dilana. U tu gomilu crvenih haringi ubačeni su i neki, kao, vanzemaljci – ali tako bezvezno i providno (i apsurdno: alieni sa maskama-džejsonovačama!) da je smesta očito -i nije nikakav spojler- ako kažem da ovde nema ništa izvan ove planete, da je dosadni, prizemni ljudski faktor iza svih tih ubistava. A ona su, da patnja bude veća, uglavnom offscreen, tako da u ovoj epizodi imamo tužan odmak ne samo od žanra (horror) nego i od podžanra (splatter) kojim se nekada davno, pre mnogo godina, DILAN odlikovao.

            No, šta se tu može? Scenario Luiđija Minjaka je podnošljiv, za to što jeste ("whodunnit"), istina sa previše zbrzanim, telegrafisanim razrešenjem ko je tu koga kako i zašto jebo, kao da je ikoga uopšte briga, a standardno okej je i Roijev crtež, ali zaista – ništa za pamćenje.
            Međutim, postoje u ovom Četvrtkovom izdanju i neki bonusi koji ga čine vrednim preporuke: naime, redakcija se za ovaj mini-jubilej isprsila sa nekoliko extra tekstova na desetak dodatnih stranica na kraju broja. Najzanimljiviji među njima jeste jedan od retkih intervjua sa Ticijanom Sklavijem – detaljno prepričan.

Zatim, tu su kratki ali vredni osvrti na Dilana od strane nekih od njegovih scenarista: Ruju, Kjaveroti, Barbato, Minjako. Najzad, trojica autora esejističko-analitičkih tekstova iz knjiga o DILANU prozborili su koju, iz svog ugla, o tome šta ovaj strip njima znači: Vladimir Tadić priznaje da mu je dugo vremena i mnogo odupiranja (i plašenja) trebalo dok se nije navukao na ovaj strip; Nikola Todorović skrušeno priznaje da je "doktorirao na dilandogologiji", da mu je "san da postane Dilan", i da mu je životni moto – disanje iz hobija. Tu je, na samom kraju, i Dejan Ognjanović, koji je na temu dilandogologije imao najkraću i najjezgrovitiju izjavu:

"Stripovi o Dilanu Dogu naročito su mi dragi ne toliko zbog svog osnovnog žanra, horora, u okviru kojega ima i mnogo drugih junaka i stripova, koliko zbog svog odnosa prema životu, iliti svetonazora, koji je izrazito apsurdistički i egzistencijalistički, ali je iskazan na nenametljiv, prijemčiv, popularan način. Ukratko rečeno, ovaj (anti)junak i njegove avanture sadrže za moj ukus savršeni spoj ekscentričnog šarma, crnog humora, bizarne erotike, pomerene filozofije, (ne)konvencionalne strave i užasa, patetičnih monstruma, žestoke krvi, kao i melanholije, otuđenosti, usamljenosti, misterije, grozote, nadrealizma, lepote, morbidnosti i poezije. Nijedan drugi strip nema sve ove elemente, a naročito ne u ovako savršenom skladu. Ako tome dodam natprosečno dobre crtače, globalno posmatrano, za jedan komercijalan strip, kao i emotivnu vezanost za strip koji sam pratio od samih njegovih početaka (Dnevnikova izdanja), onda je jasno da Dilan i nema pravu konkurenciju što se mene tiče."

Dakle, mogu samo da se pridružim uskliku redakcije: poželimo Dilanu barem još stotinu vampira, pa i Juda plesača, ako je nekome do plesanja!

уторак, 27. децембар 2011.

THE KID WITH A BIKE (Le gamin au vélo, 2011)

 
****    

4-
             Sa najvećim uživanjem odgledao sam najnoviji film braće Darden. Da, znam da čudno zvuči, a ponajviše sam time iznenađen ja sam. Naterao sam se da ovo pogledam maltene slučajno, kada na Fejsbuku videh trejler, i kad shvatih da ovde igra moja omiljena Sesilija IzFrancuske, inače teško da bih. 

            Dardenci su maltene pretplaćeni na nagrade sa svakim svojim filmom: dal' Palma, dal' Međed, dal' Lav, dal' Kristalna Prizma, ali nešto mora da padne. Meni to ne mož' značiti manje, imajući u vidu šta i kakvo obično biva uzdizano na takvim festivalima, a u ovom konkretnom slučaju još i manje, budući da nisam bio impresioniran sa njihova dva ranija filma koja sam pogledao. 

DETE je gledljiva ali izrazito uninvolving priča o praznoglavom paru mladunaca nesposobnih i za same sebe a kamo li za bebu koju su slučajno prouzročili. Hajlajt je svakako kada tatko proda bepca bezdetnom paru za 50.000 E a da keva misli da ga je ovaj odveo u šetnju (vožnju) parkom. Previše je to praznjikavo i dosadnjikavo: 2+ od mene.  
SIN je nešto bolji: drvodelja (Carpenter! Hrist!) prima na zanat tinejdžera, tek puštenog iz zatvora, i vremenom otkrivamo da je njegova čudna opsesija njime izazvana činjenicom da mu je baš ovaj, pre nekoliko godina, zadavio sinčića pri pokušaju obijanja auta. Njih dvojica kreću u udaljeno, izolovano skladište po drvnu građu… Mladunac ne sluti s kim je u kolima. Da li će čiča da oprosti ili da se osveti? Šta mislite, dal' je slučajno drvodelja? Fino je to sve, ali opet predugo i prepraznjikavo, te sa izrazito mlakim glavnim glumcem (čiča). Od mene 3- na mišiće.

            Ova bratija pravi isključivo te slice of life dramurde, skoro dokumentarističke, sa socijalnom tematikom, i predstavnici su fraze koju sam patentirao: "potiljak filmmejking" – kad kamera sve vreme prati gl. junaka i snima ga s leđa ili u poluprofilu otpozadi – kao da će tako lakše da mu se prišunja i prečicom da mu na kvarno uđe u lobanju i otkrije nam sav njegov potajni unutarnji svet. Tu vrstu režije, recimo, praktikuje i ovaj Ben Vitli čiji me je DOWN TERRACE prošle godine ostavio ladnim na Fantaziji, uprkos svim pohvalama, a iznervirao me je i njegov novi KILL LIST (2+), kojeg pogledah na SLASH festu u Beču: svi ostali svršavaju na to njegovo drmusanje kamere i šunjanje njome iza glumaca, jedino ja ostadoh iritiran i neuzbuđen. Dakle, niti me privlači tematika ovih Dardenaca, nit pak stil. A opet, THE KID WITH A BIKE je jedan od pet najboljih filmova koje videh u 2011. godini.

            U čemu je tajna? Ukratko: priča; klinac; Sesilija; pa čak i režija, moram priznati.
            Kao i mnogi drugi veliki filmovi, i ovaj se ne može adekvatno prepričati, tj. sveden na reči deluje banalnije nego što to sve u slikama i zvucima na licu mesta zapravo jeste. Ipak, ukratko: dečak iz doma za nezbrinutu decu opsednut je svojim ocem, koji ga je napustio, ali klinac to ne veruje i odbija da prihvati. Uporno ga zove na telefon na koji se ovaj ne javlja; beži iz doma, ide u stari stan i doziva ćaleta, koji se iselio; jedva nekako dođe do svog omiljenog bicikla koji je vajni ćale prodao ko zna kome itd. U potrazi za ocem pripomaže mu Sesilija (ona ovde izgleda znatno lepše nego u Istvudovom abortusu HEREAFTER, daleko mu lepa kuća), usamljena frizerka kod koje mali Ćirilo počne da provodi vikende… 

            Namerno ne otkrivam previše, kao i inače kad se radi o odličnim filmovima. Ovaj zaslužujete da sami otkrivate, ako poverujete mojih pohvalama. Ja znam da sam se smesta primio na priču, i na klinca koji je apsolutno fantastičan i jedna od najfenomenalnijih dečjih uloga ikada – bez ijedne lažne note, bez ijedne fejk sekunde, bez recitovanja i šmiranja (nemoj da je neko u istom kontekstu pomenuo debelog degenerika ili pak ono krezubo derište iz MOJTEVIDELA!). Kad bi se dodeljivali Cezari za decu, ovaj mališan je apsolutni favorit. Pritom, naravno, budući da ipak pričamo o Dardenima a ne o holivudskoj bljuzgi, uopšte nema predvidivog gudanja u violine s tim detetom – mislim, film je prepun dirljivih scena i situacija, ali one nisu rađene eksploatativno, nego su pogođene u srž ingenioznom inscenacijom, režijom i, naravno, glumom u kojoj nema laži, nema prevare. Ja pola filma odgledah u suzama, a vi kako 'oćete.

            Treba biti srca kamenoga pa ne reagovati na to kako posvećeno, fanatično i bespogovorno klinac obožava svog (nama, ali ne i njemu, očito bezvrednog) oca. Brojne srceparajuće scene u prvoj polovini bazirane su upravo na toj diskrepanciji koju pažljiv gledalac sluti a dečak, neiskvaren, i dalje pun poverenja – ne. I ovde je, naravno, moguće religijsko tumačenje – mada ga reditelji manje očito nameću, if at all, ja sam upravo tako doživeo srž zapleta, dakle post-religiozno/egzistencijalistički. Bezvredni, bezosećajni, tupavi BOG-OTAC, koga zabole patka za čoveka, odbacio nas je kako bi se bavio nekim svojim "važnijim poslovima", a DETE-ČOVEK sad mora sam da luta bez-očnim svetom, punim opasnosti po njegovu prirodno-neiskvarenu dušu (ima tu jedno ozbiljno iskušenje za dečaka, koje neću da spojlujem: to je u drugoj polovini filma). Pritom mu jedino ženski-majčinski princip nudi zaštitu, ljubav, brigu i toplinu…

            Za razliku od jednostranih pamfleta za zasenjivanje prostote kao što je površni, glupi, lažni i idejno skoro beznačajni WE NEED TO TALK ABOUT KEVIN (2011), DEČAK SA BICIKLOM je 100% iskren, istinit, i TAČAN film, i nema plitkoumnu anti-mušku agendu kao KEVIN, bez obzira što sadrži jedan od najmrskijih likova otaca u modernom filmu – baš zato što ovo nije tipična američka karikatura (pijanac koji bučno upada u kuću iza ponoći, mlati majku, kinji sina i siluje ćerku i sl.) nego u stvarnosti mnogo češća vrsta bednika kakvu imate u svakom komšiluku (ako načas ostavimo po strani filozofsko tumačenje i simboliku tog lika). Inače, oca-idiota (Azatota) igra isti glumac koji je u DETETU prodao dete za evriće, i još kaže ženi, tamo: "Šta šiziš, napraviću ti drugog, još lepšeg!" Ovde, on "traži sebe", nema kad da pozove sina telefonom, dete ga podseća na život koji želi da ostavi iza sebe…

            Sesilija i ovde pokazuje ono što je meni bilo jasno čim sam je video u HAUTE TENSION – da je ne samo žena kakvu bih smesta ženio, nego je i izvrsna, prvorazredna glumica, što se nažalost baš i nije prečesto moglo videti u filmovima u kojima se pojavljivala posle ovog horor masterpisa, ali srećom Dardeni su prepoznali da ona ume i može, i Francuskinja je zaista isporučila sjajnu, memorabilnu ulogu ovde (iako, nažalost, pomalo zasenjenu dečakom, koji je u središtu pažnje i sve je njemu podređeno, pa tako o njoj ne saznamo baš mnogo).

            Ali klinac šta radi u ovom filmu! Pa, ljudi moji, da li je to moGUće? Živa vatra! Varnica! Čigra! Nesputan. Neuhvatljiv. Tvrdoglav! Mali Kalvin bez oca, bez tigra (bicikl mu je surogat)… Naravno, jadničko još ne zna kako svet funkcioniše, i zato srlja… i zato je ranjiviji čak i od nas koji se vajkamo da smo kao matori i nešto kao znamo o svetu kao volji (za moć) i predstavi – i zato je mega-uzbudljivo i napeto i dirljivo posmatrati ga kako pokušava da se nosi sa svojom novootkrivenom Samoćom, kako Greši, kako Luta… A da li će naći pravi put ili će na kraju biti Lost Boy, to vidite sami.

            Iako i ovde ima nešto malo – vrlo malo! - "potiljak filmmejkinga", moram reći da su bratija zauzdala svoj "čemer i jad dokumentarizam, TM", i da je ovo sve uslikano kako valja: kamera je uvek tačno gde treba, što je ovom prilikom zajebanije no ikad, jer ovaj klinac ne dâ se uhvatiti niti sputati ničim pa ni okvirima kadra, ali oni to nekako uspevaju, i maestralno hvataju taj njegov nemir i jurcanje i lutanje i padanje i udarce glavom o zid i sve ostalo na zaista uzbudljiv način – meni uzbudljiviji od ogromne većine "akcijaša" i "trilera" i "horora" i drugih kvaziadrenalinskih couldn't care less budalaština iz ove godine. DEČAK SA BICIKLOM me je zgrabio od prve scene i držao me u navijanju i brizi i napetosti sve do poslednje i zato – čist Gulov Pečat i najtoplija preporuka!