субота, 2. октобар 2010.

JOŠ NEKI NOVI NEHORORI

evo ponešto od onog što se gledalo u avgustu i septembru...



THE DOG POUND

USA/CAN, 10
***
3-

lepo ispričano, ali bez ičega novog – obesna klinčurija u nekakvom zatvoru za maloletnike prolazi kroz uhodane i izlizane korake koje smo videli već 250 biliona puta u sličnim filmovima (saradnja big-krimosa sa zatvorskim 'čuvarima reda'; big-bullies ugnjetavaju novopridošle u trpezariji, 'ćebovanje' tokom spavanja; itd. itd.). ovo je pitkije i nešto zanimljivije nego obično samo zbog simpatičnih i prijemčivih mladih protagonista, ali film ne nudi baš ništa novo niti posebno memorabilno u smislu uvida u ljucko stanje ili barem kritike zatvorskog sistema ili neke upečatljivije ljucke drame, i sem svoje elementarne kompetentnosti i pitkosti za jednokratno gledanje – nema šta da ponudi.


SONS
NOR, 06
*** 3

debeli čuvar bazena, inače žešći luzer, namerači se da navata lokalnog matorog pedofila i snimi ga kamericom na delu, dok mu neki teen puši. međutim, dečak očajnički želi snimak nazad i ne da da se to pusti na tv. nastaje komplikovani niz zbitija koji u jednom trenu pređe granice verovatnoće – kad se teen primi na priču anti-pedo akcije i reši da uzme pravdu u ruke tako što će da ode u udaljeni grad i upadne u stan navodnog zlikovca (i upadne mu u stan, how convenient, baš dok mu neki klinac – pogađate – drka!) ... šteta, jer pre i posle toga ovo je prilično ozbiljna i višestrana studija koja se zapravo ne bavi toliko pedofilijom kao takvom koliko još daleko tužnijom činjenicom – da su brojna deca iz komšiluka u naručju tog manijaka našla (!) više ljubavi i brige nego u sopstvenim ladnim i/ili sjebanim domovima, od rođenih roditelja. ovo, svakako, nije apologija tog čoveka i njegovih strasti, daleko od toga – on je prikazan kao manipulativan, i nimalo naivan, iako u suštini jadan - ali se on (kao izuzetak) koristi kao lakmus za jedan širi (indirektni) prikaz otuđenog društva bez ljubavi, ili pogrešno usmerene ljubavi.


THE MESSAGE
CHI, 10
*** 3-

istorijski triler organizovan kao whodunit misterija i uslikan kao uber-gothic horror. u kolaboracijskoj projapanskoj kineskoj vlasti neko sarađuje sa terorističkim pokretom otpora. ko je to? neko od 5-6 službenika dovedenih u gotsku kućerinu na obali. niko ne mrda odatle dok se ne otkrije ko je uhoda, tj doušnik freedom fightera među njima. režija jeste mestimično previše videospotovski prenadrkana (sa kamerom koja skače, vrluda i ulazi u radio prijemnike, putuje kroz žice itsl.) a scenario je previše gimmick-ridden da bi bio ozbiljno shvaćen kao drama o nekim stvarnim ljudima iz nekog stvarnog pokreta otpora i nekog stvarnog istorijskog trenutka – ali sve je to prilično zabavno i vizuelno fascinantno, te vredi svog vremena (dva sata).


GOLDEN SLUMBER
JAP, 10
*** 3

priglupom, ali dobrostivom liku nameste 'krivicu' za ubistvo japanskog premijera i on mora da beži dok ga jure svi živi i nekako dokaže nevinost. vrlo dražestan, zabavan, duhovit i ljubak filmić sa sjajno isprepletim likovima, epizodama, detaljima i twistovima. jedini veći nedostatak je u nešto dužem trajanju – mogao bi da se liši bar 20ak minuta da bi bio još pitkiji. ipak, glavni glumac je dovoljno simpatičan da želite da ga pratite na njegovom putešestviju i brinete za njegovu sudbu.


OFF LIMITS
FRA, 10
** 2+

pogledo sam ovo samo zbog sesilije de frans, i ona je otprilike i jedini razlog da se ovo, eventualno, ako baš nemate pametnija posla, vidi – iako mi se njena frizura ništa ne dopada. ona i njen pajkanski pajtaš upuste se u grdne undercover narko-akcije kako bi sprali ljagu sa svojim imena nakon što je ispalo sranje tokom pokušaja apšenja jednog mladog džankija čiji je tatko uticajni poslanik. ima tu nekoliko solidno napetih scena iz žanra 'dal će narko-mafija da ih prozre? kako će da se izvuku iz ove situacije? dal će da im pronađu ovaj ili onaj razotkrivajući i inkriminišući detalj?' ali je sve u svemu ovo prilično uninvolving & forgettable.


DOSSIER K.
BEL, 10
** 2+

još jedan novi evropski krimi triler podjednako mediokritetskih dometa kao gorepomenuti. ovaj ne može da se pohvali sesilijom a njegov jedini razlog za potencijalno gledanje sastoji se u tome što govori o dvoje pajkana namernih da razotkriju mahinacije šiptarske narko-mafije u belgiji. šiptari su prikazani adekvatno, kako narko-gastarbajteri, tako i njihovi goat-fucking rođaci u planinama albanije (tu je jedina naivnost: nigde nema reference na kosovo, ni rečju, kao da autori ne znaju da su najgori i najkrimogeniji 'albanci' ne oni iz albanije, nego ovaj ološ sa kosova). u DOSIJEU se ističe jedna odlična akcija sa pucnjavom i jurnjavom u prvoj trećini, ali svi zanimljivi likovi izginu do polovine filma, i do kraja to ide prilično kilavo i sve manje zanimljivo.


+
u okviru akcije 'nadoknadimo s pravom propušteno', nešto malo starije, ali meni premijerno:
FALLING DOWN
USA, 93
**(*) 3-

najzad se naterah da do kraja odgledam američkog pretka MILOŠA WHO THE FUCK BRANKOVIĆA, u kome se lepo vidi da je ameriku sjebao pad tradicionalnih vrednosti, porodice pre svega, kao i bele supremacije (koju ovde zajebavaju kako si oće tamo neki vijetnamci, korejci, crnci i kojekakav beli otpad, prosjaci, beskućnici i tako ti). film se hipokritički odmiče od svog protagoniste kako ide prema kraju, ali ne uspeva da nas ubedi da je on zaista različit od naciste u čiji brlog u jednom trenu upadne, niti da je njegova psihopatija izolovani slučaj. dijalozi su, kao i čitav scenario, srpski užasni! yes, guys, it's serbian bad! nikad mi se još nije desilo tokom A-američkog filma da se grčim i gnušam neverovatno drvenih i usiljenih i promašenih replika, ali taj osećaj koji redovno imam tokom srpskih 'filmova' uspeo je da mi probudi šumaher odnosno njegov debilni scenarista ovom prilikom. ipak, uz sve ideološke probleme, kao i hilarious imbecilnosti (majkl daglas sa bazukom raznosi građevinarsko-putarsku mašineriju koja mu se isprečila na putu!), ovo je non-stop zabava, mada od ljigave sorte.