четвртак, 2. јул 2009.

FUTURE-KILL (1985)


  *  
  1+  


FUTURE-KILL je, bez sumnje, najgluplji film koji sam ikada odgledao do kraha.
međutim, kada su filmovi u pitanju, najgluplji ne znači nužno i najgori. FUTURE KILL u skoro beskrajan niz svojih nedostataka ipak ne uključuje onaj najgori – dosadu. u svojoj beslovesnosti, trapavosti i naivnosti, te budžetsko-idejnoj sirotinji, FK je ipak prilično zabavan. to pod uslovom da imate jaku toleranciju prema destilatu trasha koji se ovde nudi u toliko nerazvodnjenoj i žestokoj dozi da to nenaviknute može da ubije – ili barem smesta odbije od gledanja. FK se, takođe, nikako ne preporučuje osobama osetljivim na nesnosnu 1980-ies 'estetiku' – na frizure, šminku, kostime, 'fore' i 'fazone', te na apsolutno najjadniji izgovor za synth 'muziku' koji se iko ikada drznuo da nalepi na film i pusti ga takvog u distribuciju.
zaplet (nazovimo to tako): u distopijskoj bliskoj budućnosti (ili alter. sadašnjosti?) postoji grupica boraca protiv nuklearne energije. oni izgledaju kao tipični 80ies šminkeri, sa fensi-pank (!) opremom i obilatom šminkom na facama, muški kao i ženski, i sa neizbežnim viseće-klatećim naušnicama. na logično pitanje jednog strejtera: 'kako bre očekujete da vas iko ozbiljno shvati kad tako izgledate, barabe?' odgovor glasi: 'to je samo da privučemo pažnju!' da, ali jednom kad privučeš pažnju, možeš da izazoveš samo glasni podsmeh i okrenuta leđa, a ne nepodeljenu pažnju za svoja antinuklearna naklapanja!
enivej, unutar ovih miroljubivih protestanata (heh...) nalazi se i izvesni g. Splatter, verovatno tako nazvan zbog svoje sklonosti da kao posledicu svojih međuljudskih odnosa iza sebe ostavi – zidove i patos poprskane krvlju nesrećnika. G. Splatter je najveći šminker među njima, budući da preko pola face ima metalnu nadogradnju, a vala i elaboriranu mohawk frizuru koja je oduvek pouzdan znak bad guya (ili barem duboko poremećenog i problematičnog lika, kao u slučaju izvesnog trevisa bikla, taxiste). on, takođe, ima 3 šiljka koja mu iskaču ispod podlaktice (po uzoru na epizode kita telera o zlikovcu zvanom 'jastreb' koji je baš takvim istim kandžama unakazivao pretty faces diljem divljeg zapada), kao i assorted line of cold metal weaponry.
zašto ga onda trpe, takvog, unutar te mirne nevladine organizacije? to se otkriva u sledećem ingenioznom dijalogu, na samom početku, koji me je smesta kupio:
Good Leader: "We need to talk."
Splatter (govori proto-pinhedovskim duboko-distorziranim glasom): "You like to talk. You talk."
GL: "I can't cover for you any more. You're hurting the cause. I'm the leader of a non-violent movement, and you're a violent person... Look, we need you. You're the only in the movement one who really knows anything about nuclear technology..."
ovo je smešno on so many levels. smešno je i pre nego što iko u sceni zine – dovoljno ih je samo videti tako našminkane i nakostimirane. a kad zinu – šta reći. sve piše gore. jedina osoba koja ima ikakvog pojma o nuklearnoj energiji unutar ove antinuklearne organizacije – izgleda kao sirotinjski (cyber)pankerski Santo a zvuči kao Pinhedov mlađi brat. no, dobro, svaka organizacija mora da ima i nekoga ko će da za nju obavlja prvljave poslove – ali najčešće tu funkciju nema ista osoba koja je ujedno i najveći expert u stranci!
dakle, ovo nedelo počinje gorenavedenim dijalogom, a nastavlja se i tokom idućih 20ak minuta traje kao idiotski nastavak PORKIE'S koji je režirao zoran čalić u svojoj poznoj, mega-dekadentnoj direct-to-video fazi, tijekom koje deonice imamo da se zabavljamo prizorima sa jedne oh-so-80ies žurke i tako preteranim preglumljavanjem i retardiranim 'fazonima' da to ne mogu niti smem da uopšte pokušam da prepričam ili opišem. neka slike govore više od reči.
posle te žurke naši glavni 'junaci', fratmeni, odluče da iz čiste zajebancije odu u freak-town (tamo žive ovi fensi-pank-šminkeri) i otmu jednog od njih, dovuku ga ovde gde žive normalni jockovi, iz čiste zajebancije, a onda da ga puste. naravno, to ne prođe glatko, ljudi stradaju a fratmeni se nađu na udaru zloglasnog Splattera.
film bi se završio vrlo brzo da ih je splatter na licu mesta razmazao po pločniku kad su mu bili na dohvat ruke. ali ne, naš splatter u čak 2 navrata kada se nađe u sličnoj situaciji, da ima goluba u ruci, umesto da ga zdrobi lično – zagrmi svom brkatom henčmenu: FIND THEM! znači, oni su mu tu, na 2m od njega, i nadaju se u beg. onako opak, u 3 skoka bi mogao da ih izgazi, ali ne: splatter stoji u mestu i komanduje: nađi mi ih!
ono što usledi je nešto kao WARRIORS u režiji ranog lakobrije, samo sa manje smisla za smisao (sic!), koherenciju, ritam i linearnost: fratmeni beže pešice kroz frik-town, tuku se u vrlo slabo montiranim i koreografisanim 'borbama' sa nekim statistima, a usred sve jurnjave ipak postignu da svrate u jedan klub i odslušaju čak dve pesme nekog šminkerskog benda koje su, naravno, kao i bendov imidž, savršeno nesnosne...
FUTURE-KILL je najpoznatiji po tome što je njegov reditelj nekako uspeo da savata h.r. gigera da im uradi poster. predvidivo, taj poster je by far najprofesionalnija i najprimamljivija stvar vezana za ovu tvorevinu, šteta samo što ima vrlo malo veze sa samim filmom. kad sam kod neprofesionalnosti, nah zvuka je neverovatno amaterski, kamera je najčešće mrljava (sve se zbiva noću pa je većina scena nedosvetljena) a o scenariju i glumi nemam šta da dodam: samo sam čekao kad će u nekoj sceni da se pojavi maja sabljić ili lidija vukićević.
na žalost, umesto njih pojavi se samo marilyn burns, zvezda huperovog MASAKRA – srećom, pod tolikim nanosima šminke da je praktično neprepoznatljiva. ipak, za nekog ko čita špice filmova, kao što sam ja, bilo je veoma bolno posmatrati kako se ta nezanemarljivo talentovana cura povlači po ovom dreku. ehhh, sick tranzit glorija mundijala!