понедељак, 11. мај 2009.

KLASIČNI HOROR PISCI NA FILMU: LAVKRAFT


U subotu 9. maja, s početkom u 19h, u beogradskom Domu Omladine započeo sam SERIJU PREDAVANJA sa zajedničkim naslovom KLASIČNI HOROR PISCI NA FILMU.

Dom Omladine je već dugi niz godina unazad Meka za ljubitelje fantastike i horora: tu se dešavaju tribine društva ljubitelja fantastike i horora LAZAR KOMARČIĆ (ponedeljkom u 19h), tu se zbila većina novijih BEOKONA, tu se organizuju živi performansi kultnog ŠOK KORIDORA (nekad TV-šoua, a danas živog šok-porno-horor-cirkusa), tu dolaze blesavi Slovenci sa Grossman-festivala, tu se često vikendom puštaju stari B-filmovi, tu se često dešavaju zanimljiva predavanja na filmske i književne teme... Najzad, baš tu, u Domu Omladine, u proleće 2008. sam održao seriju predavanja o hororu, i to na sledeće teme:

OD GOTSKOG ROMANA DO HOROR ŽANRA (18.03.)

POLITIKA HOROR ŽANRA (25.04.)

SRPSKI HOROR FILM (23.05.)

MODERNI AZIJSKI HOROR FILM (22.07.)

Pošto su sva ta predavanja naišla na lep prijem kako organizatora tako i publike, pozvan sam da i ove godine održim seriju govorancija o hororu na temu koju poželim, pa sam odabrao ovu koja mi se učinila dovoljno popularnom za širi krug ljudi, a opet dovoljno bliskom mojim interesovanjima. Spoj ova dva medija je intrigantna tematika koja, čini mi se, nije najadekvatnije pokrivena kod nas (odnosno, nema ovde baš mnogo onih koji su podjednako kompetentni da govore i o književnosti i o filmu).

Sasvim prirodno su se nametnula tri pisca koja bi bila najsavršenija za ispitivanje raznolikih i mnogostrukih aspekata ove problematike. To su HAUARD F. LAVKRAFT, STIVEN KING i KLAJV BARKER.

Predavanje 9. maja bilo je, dakle, posvećeno Lavkraftu na filmu, uz neminovan uvod u kome je ponešto rečeno i o velikom njegovom prethodniku i učitelju, E. A. Pou na filmu. Po, svakako, zaslužuje svoju zasebnu priču, ali sam nju ovom prilikom provukao kroz priču o Lavkraftu samo zato što sam o Pou (istina, iz sasvim drugog ugla, nevezano za film) govorio u Beogradu pre samo mesec dana, u Biblioteci Grada Beograda.

Prošlogodišnja predavanja išla su 'nasuvo', odnosno – gola moja priča, bez inserata ili ikakvih dodataka (sem gostovanja Ace Radivojevića na temi o srpskom horor filmu, kojom prilikom je ekskluzivno najavio SRPSKI FILM). Za razliku od njih, ovaj niz od tri večeri biće ilustrovan obiljem inserata koji ne služe kao šarene laže za popunjavanje prostora i pružanje pauze predavaču da uhvati dah (mada su korisne i za te svrhe!), već kojima se podupiru određene teze, i koji služe kao ilustracija onoga o čemu se govori (bilo da se radi o problemima i neumeću, bilo da otelotvoravaju potencijale i kvalitete određenih adaptacija).

Svojim pričama i kratkim romanima H. F. Lavkraft je uneo niz novih tema, kao i svež pristup i senzibilitet u horor prozu XX veka. Na žalost, igrani filmovi zasnovani na njegovim delima nisu uspevali da prenesu srž njegove kosmičke strave i po pravilu su završavali promašajima ili osrednjim delima. Koje su to odlike Lavkraftovog pisanja koje su ga učinile "tvrdim orahom" za filmadžije? Da li je on po sebi neprikladan za filmski medij, ili mu samo treba prići na određen način? Koji su to naslovi koji su prišli najbliže filmovanju Lavkraftovskog užasa? Može li se očekivati zaista dobar horor po Lavkraftovim delima?

To su neka od pitanja kojima se bavi ovo predavanje, ilustrovano insertima iz uspešnih i manje uspešnih filmova po Lavkraftu. Konkretno, prikazao sam i prokomentarisao inserte iz sledećih filmova (i to baš ovim redom):

THE DUNWICH HORROR (2009)

QUATERMASS 2 (1957)

DIE, MONSTER, DIE! (1965)

THE DUNWICH HORROR (1970)

THE CALL OF CTHULHU (2005)

DAGON (2001)

THE RESURRECTED (1992)

CTHULHU (2007)

NECRONOMICON (1994)

MALEFIQUE (2004)

Toj večeri je prisustvovalo 25-30 posetilaca, što je za subotu uveče, i to sa bogatim koncertnim dešavanjima u gradu, bilo više nego pristojno, naročito kad se ima na umu da je među tim brojem bilo vrlo malo prijatelja i poznanika: najviše je bilo novih, svežih, neiskvarenih duša koje su sasvim pristojno, i sa zanimanjem ispratile moju priču.

Za one koji nisu mogli da u subotu budu u Domu Omladine, a zanima ih ova tema, evo audio-snimka tog predavanja. Ono traje 103 minuta, ali imajte na umu jedno: inserte iz filmova, koji su njegov sastavni deo, moraćete da zamišljate (ako te filmove niste gledali) ili da ih se prisećate na osnovu zvuka (ako ste ih gledali) –a u svakom slučaju, možete ih i preskočiti u svom audio-plejeru.

Naredno predavanje se, dakle, bavi filmskim adaptacijama STIVENA KINGA, i zakazano je za 23.05.