субота, 14. новембар 2009.

Slobodan Šijan INTERVJU


OZBILJNO ZEZANJE

Ovaj intervju vodio sam sa Slobodanom Šijanom leta 2007. u Sloveniji, tokom Grossmann Festivala filma i vina u Ljutomeru.
Tom prilikom je Slobodanu Šijanu dodeljena nagrada za životno delo, 'Stari mačor' ('Hudi maček'), a mini retrospektiva je pokazala da su filmovi KO TO TAMO PEVA i MARATONCI TRČE POČASNI KRUG čak i u Sloveniji kultni naslovi. Brojni gledaoci putovali su iz obližnjih gradova da bi iskoristili retku priliku i podsetili se dragih filmova, ili po prvi put pogledali naslove o kojima su od starijih toliko slušali. Budući da je Grossmann pretežno posvećen žanrovskom i horor filmu, a da je proleća 2007. izašla knjiga U BRDIMA HORORI: SRPSKI FILM STRAVE u kojoj se opširno analizira i njegov DAVITELJ PROTIV DAVITELJA, težište u našem razgovoru je bilo na elementima žanra u njegovom opusu.
Samo jedan manji deo ovog intervjua izašao je u VEČERNJIM NOVOSTIMA u jesen 2007.
Ovo je prvi put da se on u celini i celosti otkriva, i to ekskluzivno čitaocima ovog bloga.
***
DEJAN O G NJ A N O V I Ć

-Kako je došlo do nastanka vaše 'komedije strave i užasa'? Otkud odluka da u srpski milje prenesete jedan žanr koji u njemu baš i nema neku veću tradiciju i gde već same reči "strava" i "užas" nose brdo negativnih konotacija? Tim pre što ste u vreme nastanka tog filma već za sobom imali nagrade i reputaciju na koje možda u tadašnje vreme nije bilo najmudrije lepiti etiketu "strava i užas"?

Ja sam nekako oduvek želeo da snimam različite filmove, pa sam pokušavao to, a jedna od stvari koje sam želeo je film o davitelju u Beogradu. Dugo sam razmišljao o tome i onda sam razgovarao svojevremeno sa Nebojšom Pajkićem o tome da napišemo jedan scenario o pojavi davitelja u Beogradu kao simbolu prerastanja Beograda u metropolis.

-A zašto baš davitelj, na primer, a ne koljač ili nešto drugo?

Pa ne znam, dopadao mi se taj podžanr, ne znam kako bi se to definisalo, da li je to podžanr kriminalističkog filma ili horora, to je jedno zanimljivo pitanje.

-To zavisi od tretmana, vi jednu istu priču možete da obradite i kao horor i kao krimić i kao komediju.

Da, jedan od prvih zvučnih krimića, M Frica Langa je upravo to: film o masovnom ubici koji davi žrtve. Fric Lang je autor nekih od meni najdražih horora, ja sam njegov TESTAMENT DOKTORA MABUZEA doživljavao kao horor. Kad smo bili klinci maltene smo se krili pod krevet kad prepričavamo sadržaj tog filma. Jako sam voleo filmove Ričarda Flejšera: posle filma BOSTONSKI DAVITELJ jednostavno sam želeo da ja uradim nešto takvo, jer mi se činilo da je to subverzija u tkivo srpskog filma, da je to nešto što, ako uspem da proguram, da će biti zanimljivo da uopšte postoji. I mi smo to uspeli.

-Kako je došlo do vašeg kontakta sa Pajkićem? Upoznali ste se kao filmofili u Kinoteci, ili…?

Mi smo prethodno već radili na jednoj verziji scenarija o Savi Šumanoviću, u Kinoteci smo se sreli, i tako. Kad sam ja imao film u Puli, KAKO SAM SISTEMATSKI UNIŠTEN OD IDIOTA, to su bila dobra vremena, dogovorili smo se da odemo na letovanje na Bled i na Bledu smo napisali DAVITELJA zajedno. S nama je bio i Branko Vukojević, rok kritičar, pokojni, koji se s nama družio i zezao, moja supruga Narcisa i Goranka Matić koja je bila Nebojšina supruga u to vreme, i tako. Na moju početnu ideju zajedno smo razvijali sinopsis i došli na ideju da budu dva davitelja, a ne jedan, da to bude 'too much' za Beograd, što se kaže. Bacali smo loptu jedan drugom i tako došli do neke prve verzije scenarija, a posle sam ja to doterao još za snimanje.

-Što se tiče žanrovskog opredeljenja, da li ste odmah imali ideju da to bude komedija strave užasa? Nije vas zanimalo da radite triler-horor?

Ja sam sebe negde u početku odredio kao reditelja komedija, a sem toga imao sam Taška Načića u vidu za tu ulogu.

-Film je, dakle, pisan za njega?

Njega sam imao u vidu za glavnu ulogu, a kako će se razvijati ostatak priče, nismo bili sigurni, jer kad smo krenuli da to razvijamo, sa rok-pevačem i inspektorom, ja sam znao da za te uloge želim Taška, Šapera i Nikolu Simića, i bio sam srećan što sam ih dobio. Do poslednjeg trenutka, gotovo do samog snimanja, ja sa Šaperom maltene nisam uspeo da napravim neki ozbiljniji sastanak zbog njegove zauzetosti kao rokera. Direktor filma je bio strašno zabrinut zbog toga, i zato što on nije glumac. Međutim, kad smo počeli snimanje, on je bio izuzetno profesionalan, uvek tačan, sve na vreme i sve je profunkcionisalo jako dobro.

---NASTAVAK INTERVJUA ČITAJTE U KNJIZI 'FILM STRAVE NA BALKANU', 2022.










2 коментара:

  1. Prajsles intervju, posebno ova prica oko Davitelja i Idiota. Ja sam definitivno fan IDIOTA. :]

    ОдговориИзбриши
  2. Zanimljiv intervju,mada bi tu moglo jos svasta nesto da se pita o davitelju .Ne znam da li je neko primetio konekciju izmedju davitelja i filma Psiho 4 ,odnos majke i sina...Inace sredinom 90-ih,mozda sam imao 7-8 god, moji su iznajmili vhs davitelja i meni je to bio najstrasniji film ,jos ona muzika ...i danas mi je strasan ne znam zasto,a nagkledao sam se svacega.A rece covek u San Francisku se valjali ljudi od smeha.Imam ga na vhs-u i dan danas ali ne verujem da cu ga skoro pogledati .

    ОдговориИзбриши