недеља, 27. септембар 2009.

THE HILLS RUN RED (2009)

**(*)

3-

ovo je mogao da bude FLICKER torture porna. neki hiperbolički rivjueri na netu čak tvrde da HILLS RUN RED čini za torture porn ono što je SCREAM uradio za slasher. ipak, nemojmo preterivati.

na žalost, ambicije ovog flicka su znatno skromnije, kao i njegova postignuća: reditelj, dave parker, sebi je stavio za cilj da prolije što više krvi i prikaže što više sisića u 80 minuta, a da to upakuje u priču koja, kao, ima i neku auto-referntnu poentu, ali nemojmo se zajebavati. 'idejnost' filma je ne samo površna, nego i sasvim reakcionarna, i svodi se na moralitet – 'ko se bolesnih filmova laća, od bolesnih filmova će i da strada', ili još prostije: 'kids, don't do this at home'. poruka filma je: gledajte bezbedne, tupave 'hororčiće' za multiplexe da biste poživeli na zemlji. jer, ako krenete da čačkate i istražujete neke mitske, izgubljene horore koji su toliko strašni da su svi printovi izgubljeni – postaćete porno zvezda u filmu kakav ne biste voleli na svojoj koži.

torture-pornu!

ovo naravoučenije je tim više razočaravajuće jer dolazi iz nivoa produkcije koja bi upravo trebalo da bude alternativa holivudu, pa da stoga nudi i alternativnu ideologiju. alas, I'm afraid we're not in the 1970s anymore! :(

današnji filmmejkeri, bilo da rade u A, B ili C produkciji, svi (ne) razmišljaju isto, i imaju/nemaju iste stvari na pameti, samo ih plasiraju sa različitim budgetima, glumcima i rejtinzima. jedina razlika između ovog flicka i njegovog hipotetičkog rimejka napravljenog za wide release bila bi u tome što bi u toj wide release igrale neke poznatije TV teen zvezde, a možda i neki jači B-glumac u epizodi, i što bi bilo nešto malo manje krvi i sisa. i to je sve.

tužno je ali istinito da je u današnjoj americi jedina razlika između A i B produkcije u nešto većoj količini krvi, psovanja i sisa u B filmićima. po svemu ostalome, radi se o istovetnim stvarima. etitijud je stvar 1970ih. današnja tzv. nezavisna ili barem low budget produkcija nema nikakav attitude.

dakle – krv i sise. ovde ih ima u izobilju, i dobrog su kvaliteta, lepi za oko, fino usnimljeni, u dinamično režiranom filmu koji u svojih 75 minuta aktivnog trajanja nabije dovoljno zabave za fanove horora da samo još matore prdekanje poput mene mogu da se vajkaju nad odsustvom nečeg više od toga. današnjoj klinčuriji, koja filmove iz 1970ih i ranih 1980ih poznaje pre svega preko njihovih razvodnjenih i degradiranih rimejkova ovo će biti sasvim dovoljna 'alternativa' uobičajenim multiplex-'hororima' da pruži nešto nalik osveženju.

HILLS RUN RED čak počinje kao da ima nešto na pameti, kao da ga je pisao neko ko nije prosečni scenarista direct-to-dvd filmića, a ta impresija i ne čudi, jer je rewrite radio david j. schow. tragovi nekog mozga vide se na mahove, ali filmić je ipak opterećen svojim nedovoljno motivisanim i profilisanim akterima, ne baš najbolje kastovanim glavnim glumcem (koji deluje kao neki nadrkani pozer a ne kao opsednuti wannabe reditelj i frik) te prilično neubedljivim, nelogičnim twistom u ionako zbrzanom kraju.

ipak, ima ovde sasvim dovoljno nadražaja za horor fanove i HILLS RUN RED je jedan blaaago natprosečan filmić koji svakako treba pogledati. samo ne očekujte da se bilo kakve granice tu pomeraju ili da se radi nešto naročito nadahnutije nego u uobičajenim usa torture pornićima. ima tu nekoliko baš dobrih set-pisova, naročito jedna helrejzerovska scena komadanja sa kukama i lancima, te uvodna scena sa samosakaćujućim klincem, tako da… vredi pogledati. naravno, niti ta brda zaista postaju crvena, niti se krv baš u potocima lije (sem u trejleru za mitski film), niti je famozni film uopšte nešto posebno strašno i unikatno – običan slešer-snaf – ali fuck that. za jedan B filmić snimljen u bugarskoj, ovo je sasvim solidno.

1 коментар:

  1. Rez, snimanje još traje, rez...
    Horor film pod nazivom 'The Hills Run Red', snimljen daleke 1982. godine, zaslužio je laskave epitete, kao nešto najautentičnije snimljeno na filmskom platnu. Toliko krvi i brutalnih scena izgledaju fascinantno realistično. Ali kopija ovog filma je misteriozno nestala i posle 20-ak godina, mladi režiser i ljubitelj horor žanra, Tyler (Tad Hilgenbrink) opsednut je idejom da je pronađe.U pratnji devojke Serine (Janet Montgomery) i najboljeg ortaka Laloa (Alex Wyndham), kreće ka mestu gde je film sniman...Dave Parker režira niskobužetni slasher horor inspirisan pričom koju je potpisao John Carchietta.John Dombrow i David J. Schow su prilagodili priču u jezivo-krvavi scenario. Uprkos entuzijazmu, vidljivom od samog početka (uvodna scena je prilično korektno napravljena), sama priča nije konzistentna, jer od sredine gube se niti radnje.Kao da režiser i ekipa oko njega nisu imali jasan koncept, šta tačno žele da snime.Ovako radnja se razvodnjava u nekoliko pomešanih podžanrova: ima slashera, nešto torture-porna, ali i survival obeležja 'a la Wrong Turn'.A sve zarad veće količine prolivene krvi i što stravičnijih efekata manifestovanih kroz odsecanje ljudskih delova tela.Istini za volju, ima par prikladno snimljenih scena, doduše sa vidno lošim specijalnim CGI-efektima. Loša gluma je možda i razumljiva, jer struktura priče je tanka, tek površna, opterećena sa nekoliko teško prihvatljivih 'twistova'.A baš to valjda je trebalo da nas impresionira, ostavi u zabezeknutom stanju, nešto poput 'vaauuu, šta je sad pa ovo'. Posebno moram da naglasim kako je glavni koljač, Babyface (as Danko Jordanov) veoma neuverljiv, jer na trenutke lik deluje jako nespretno, a povrh svega, ideja sa maskom uopšte nije originalna (uz unakaženo lice).Jedina koja je donekle ispunila očekivanja je seksipilna Alexa, koju je Sophie Monk predstavila kao poludelu kučku, sa anđeoskim licem i telom neke grčke (ili rimske, svejedno) boginje.Sam podatak da su setovi odrađeni u Bugarskoj, jasan je parametar oko ambicija ovog horora, sa ograničenim budžetom. Konkretno rečeno, osnovni cilj da se zadovolje ukusi ne preterano probirljivih fanova horor žanra je ipak postignut.Sa takve tačke gledišta, možda neki mršavi prosek.Lično nisam puno ni očekivao, a ni dobio od hororca koji jedva da zaslužuje da mu se pokloni pažnja (naravno, od strane pasioniranih poklonika žanra).

    ОдговориИзбриши