недеља, 25. јануар 2009.

BLINDNESS

***
3

nije to loše, ali moj osnovni problem sa filmom jeste što je to toliko napadno urađeno kao ALEGORIJA da mi vrlo retko uspeva da profunkcioniše kao PRIČA; drugim rečima, ideje vode zaplet toliko upadljivo da ne uspevam da taj zaplet konzumiram kao zaplet sa nekom svojim logikom, likovima, psihologijom itd. već se stvari dešavaju da bi ilustrovale određene poente autora (pre svega žozea saramaga, romanopisca).

ovo mi ne smeta ako je urađeno s merom, kao npr. u romerovoj DAWN OF THE DEAD ili 28 DAYS LATER, ili barem sa poentom koja je toliko ambivalentna i difuzna da mi alegoričnost ne smeta jer mi SVET dela funkcioniše nevezano za bilo koju koherentno i racionalno izloženu ideju (kao npr u herzogovom EVEN DWARFS… ili u francuskom LES REVENANTS).

ali ovde mi pisac i reditelj ne dopuštaju da im POVERUJEM zato što mi sve vreme nabijaju na nos to što oni hoće da ja mislim i osećam – sasvim je nebitno da li se i koliko slažem sa njinim idejama (for the record, u mnogim instancama se slažem: ali i tu mi je smetala alegorija)!

dakle, to počinje slično gorenavedenim SF hororima – iz čista mira ljudi počnu da gube VID, ali nam se smesta to SLEPILO kroz dijalog poveže sa AGNOSTICIZMOM, tj odsustvom VERE – tako da se film zapravo svodi na ilustrovanje teze o tome da su blaženi oni koji NE izgube VERU uprkos svom crnilu i zlu oko sebe i koji očuvaju svoju ljudskost, dobrotu itd. i pred licem zla.

sad, u deonicama koje prikazuju MRAK ljudskosti ovaj film skoro da nema pandana, i u izolaciji, van kontexta, mogu čak delovati mizantropski: malo je filmova u kojima ljudska vrsta uopšte, društvo uopšte, sa svim svojim pojedincima, deluju toliko ogavno. kako to na filmu, a i inače, biva – upravo su ove deonice najubedljiviji (i najupečatljiviji) delovi filma. vidi pod THE EXORCIST, recimo. problem je sa delovima u kojima se dobrota i samopožrtvovanje uzimaju kao samopodrazumevajući: to što žena (džulijana mur) svojevoljno podnese, istrpi u ovom filmu zbog ljubavi čini je, bukvalno, hristolikom figurom. na žalost, film me nije ubedio da takva osoba postoji, ili da bi – kad bi postojala – istrpela sve ovo bez ožiljka, da ne bi poklekla, slomila se u nekom trenutku.

film je fino napravljen i odglumljen, ritam je podnošljiv (dobro, 10ak minuta bi se možda moglo iseći bez veće štete) a rupe u zapletu je besmisleno tražiti u jednoj ALEGORIJI – počev od uzroka slepila, pa preko konkretnih odluka i (ne)činjenja: sve je to baš tako zato da bi se slagalo s poentom dela, koju bih sažeo u: dabogda imao pa nemao, pa tek onda VIDEO šta si imao, i koliko je vredelo.

http://www.imdb.com/title/tt0861689/

1 коментар:

  1. Ghoul, Saramago je Portugalac, dakle - Žoze.
    Uopšte, ideja o adaptaciji bilo kojeg Saramagovog romana je besmislena, bez sveznajućeg pripovedača uprošćavanje likova je neizbežno pa onda dobijamo ovakvu zamućenu vodicu, nit mirisnu, nit smrdljivu, a naročito je besmislena zbog činjenice da je njegov kvalitet pre svega stil pisanja, zapleta mož da bidne, a ne mora, raspleta još manje.

    ОдговориИзбриши